U tišini ličkog krša, u poslovnoj zoni u Gradu Gospiću, gotovo završena građevina postavlja temelje za jednu od najznačajnijih, ali i najspornijih industrijskih priča u regiji. Tvornica za preradu litija, koju gradi tvrtka JEDRO DS INNOVATION, najavljuje se kao prvi takav pogon u Europi, strateški projekt za opskrbu tržišta baterijama za električna vozila. Iza velikih ekonomskih obećanja, međutim, raste sjena nerazjašnjenih pitanja, zbog kojih se dio Gospićana i ekoloških aktivista osjeća zakinuto za glas i informacije.
Projekt vrijedan milijune eura, kako se navodi, imao je zeleno svjetlo bivše lokalne vlasti na čelu s Karlom Starčevićem. On je u proljeće 2024. godine odgovarao na kritike, obrazlažući da je Grad dobio “ujednačene i jednoznačne odgovore” kako se štetnim za okoliš smatra samo eksploatacija litija, a ne i njegova prerada. Investitor objašnjava da će se u pogon dopremati već pročišćeni litijev karbonat visoke čistoće, koji će se pretvarati u litijev monohidroksid, kĺjučnu sirovinu za baterije. Sama tvrtka na svojim stranicama ističe modernu tehnologiju, zatvoreni kružni vodotok koji spriječava ispuštanje otpadnih voda i stvaranje preko 70 novih radnih mjesta.
Unatoč službenim jamstvima, među ljudima koji žive i rade samo nekoliko stotina metara od budućeg pogona vlada ozbiljna nesigurnost. “Žao mi je što ta tvrtka nas kao lokalnu zajednicu nije dovoljno informirala o samom procesu i što sve djeluje obavijeno velom tajne”, izjavio je Danijel Tušak, vlasnik obližnje pekarnice. Njegov osjećaj odražava širu percepciju da je cijeli proces odvijan bez pravog uključivanja javnosti.
Ta tenzija kulminirala je u pitanju koje je postalo središnje: gdje je dokumentacija koja dokazuje da će pogon biti siguran? Predsjednica Gradskog vijeća Gospića, Mirjana Vrkljan-Radošević, otvoreno je izrazila zabrinutost zbog oprečnih informacija koje su stizale iz Ministarstva zaštite okoliša. “Ministarstvo je najprije poslalo da ne treba elaborat, a nakon toga smo dobili dopis da treba elaborat o zaštiti okoliš”, istaknula je, dodajući da bez takve studije tvornica ne bi smjela dobiti dozvolu za rad. Građanska inicijativa “Gospić je naš dom” dalje ističe da, unatoč obećanjima investitora iz 2024. godine, studija utjecaja na okoliš još uvijek nije javno dostupna, a javnosti su nepoznati i konkretni sadržaji drugih dobivenih dozvola.
S druge strane, suvlasnik tvrtke, Aleksandar Devčić, odbacuje sumnje i tvrdi da je sva potrebna dokumentacija uredno ishodovana. “Ne bismo mogli dobiti građevinsku dozvolu bez svih tih elaborata koje smo napravili. Bez tih rješenja ne možemo dobiti dozvolu od ministarstva, to je zakonski propisano”, rekao je. Ovaj sukob riječi ističe duboki jaz između formalnih procedura i stvarnog osjećaja transparentnosti koji doživljava zajednica.
Debata oko litija otvorila je i fundamentalnije pitanje o identitetu i budućnosti Like. S jedne strane, postoji vizija koja industrijske projekte poput ovoga vidi kao nezaobilaznu priliku za gospodarski preporod i zaustavljanje odlaska mladih ljudi. S druge strane, jak je stav da bi regija, svojim očuvanim okolišem i potencijalom za održivi turizam, trebala ići drugim putem razvoja. Ova podjela nije samo lokalna; odjekuje širom Hrvatske, podsjećajući na žestoke ekološke prosvjede u susjednoj Srbiji protiv vađenja litija, koji su mobilizirali tisuće ljudi.
Dodatnu težinu zabrinutosti stanovnika daje i nedavna prošlost Gospića, koja nije bez ekoloških problema. Otkrivanje nezakonitog odlaganja tisuća tona medicinskog i plastičnog otpada u županiji, uključujući i slučaj azbestnog otpada na smetlištu Rakitovac, ostavilo je ozbiljnu traumu i nepovjerenje u kapacitet institucija da zaštite okoliš i zdravlje građana.
Dok se betonske konstrukcije u Smiljanskom polju pripremaju za instalaciju strojeva, a litij iz Južne Koreje treba krenuti na put prema Gospiću, ključna pitanja ostaju. Hoće li nadležna ministarstva i lokalne vlasti osigurati potpunu transparentnost i omogućiti građanima uvid u sve procjene rizika? Može li se moderna, zelena ekonomija zaista izgraditi bez punog povjerenja zajednice? Odgovori na ova pitanja neće odrediti samo sudbinu jedne tvornice, već i signalizirati koji će smjer razvoja odabrati cijela regija u godinama koje dolaze.
Foto: Pixabay