Socijaldemokratski vođena islandska vlada razmatra da referendum o ponovnim pregovorima o pristupanju EU, koji je ionako predviđen za 2027., pomakne na ljeto ove godine. To je izjavila islandska premijerka Kristrún Frostadóttir u srijedu prilikom posjeta Varšavi. Ondje se zaustavila na povratku iz Kijeva, gdje je na godišnjicu ruskog napada odala počast.
Poljski premijer Donald Tusk odgovorio je da bi bio »presretan« kada bi Island – i eventualno Norveška – »pripadali istoj zajednici kao i Poljska«. Uslijedile su brojne ljubaznosti poput Frostadóttirina pohvala poljskih čokoladnih napolitanki, koje se prodaju i na Islandu, kao i doprinosa otprilike 25.000 poljskih migranata na Islandu, »najveće manjine u zemlji«, islandskom gospodarstvu i društvu. Njezinu vlastitu kćer čuva poljska odgojiteljica u vrtiću, izjavila je. Tusk joj je uzvratio sjećanjima na to kako je u mladosti gutao islandsku književnost, te da je Poljska u stavu prema Rusiji s Islandom i ostalim skandinavskim zemljama »potpuno suglasna«.
Obnova pregovora o pristupanju EU-u od 2024. je dio islandskog vladinog programa, no povod je zapravo pružio jedan od uobičajenih taktičkih prom-ašaja američkog diplomata. Kandidat Trumpove administracije za veleposlanika u Reykjaviku, Billy Long, u siječnju je navodno u šali izjavio da bi Island uskoro mogao postati 52. savezna država SAD-a, a on njezin guverner. To u islandskoj javnosti uopće nije dobro primljeno. U roku od nekoliko dana 4.000 građana – što bi u Njemačkoj odgovaralo gotovo milijun potpisa – potpisalo je apel vladi da odbije Longa kao veleposlanika. Island je tek 1944. izborio neovisnost od tada njemački okupirane Danske i s velikom nelagodom promatra američke napore za podređivanje Grenlanda, udaljenog samo 300 kilometara. Long se morao ispričati za svoje »nesretne« formulacije, ali Donald Trump nije ga skinuo s popisa kandidata. Imenovanje je i dalje u zraku.
Islandska premijerka izjavila je u Varšavi da Islanđani žele biti »bliže Europi«, ali uz očuvanje vlastite neovisnosti. O ovom su kriteriju 2010-ih propali već jednom poodmakli pristupni pregovori s EU-om. Island nije želio da mu Bruxelles miješa u raspolaganje ribolovnim područjima u Sjevernom Atlantiku. To bi se sada paradoksalno moglo djelomično riješiti, jer je pretjerani izlov tada prijetio ponajprije od britanskih koća. Otkako Velika Britanija više nije u EU-u, ondje ne može bacati mreže u sjeni EU-a. Usponom drugih grana – posebice geotermalne energije, u kojoj su islandske tvrtke vodeće u svijetu – relativna važnost ribolova za islandsko gospodarstvo smanjila se. Tri banke, koje su 2008. zamalo propale, tada su »spašene« državnom pomoći i od tada posluju skromnije.
Hoće li najavljeni referendum biti uspješan, otvoreno je. Pobornici i protivnici članstva u EU-u otprilike su uravnoteženi. U slučaju pozitivnog ishoda, daljnji pristupni pregovori mogli bi ipak proći relativno brzo. Island je već član Europskog gospodarskog prostora (EGP) i uvelike je uskladio svoje zakonodavstvo s pravom EU-a. Također pripada Schengenskom prostoru i hvali se da je peta zemlja u svijetu po društvenom proizvodu po glavi stanovnika. U konačnici, dakle, ne bi bio zemlja primateljica subvencija iz Bruxellesa. No, ponajprije, Island je sa zapadne točke gledišta strateški izuzetno povoljno smješten: mogao bi zajedno s Norveškom blokirati ili barem znatno otežati put ruskoj Sjevernoj floti u Sjeverni Atlantik. U kombinaciji s američkim planovima za preuzimanje Grenlanda, ocrtava se arktička fronta opkoljavanja Rusije.
Foto: Pixabay