Na današnji dan prije 93 godine: Velebitski ustanak u Brušanima

Komemoracijom kod spomen-ploče u Brušanima i kod velikog križa na Jadovnom, danas je obilježena 93. obljetnica Velebitskog ustanka, oružane akcije koja je u noći s 6. na 7. rujna 1932. snažno odjeknula u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i inozemstvu.

Odluka o podizanju ustanka donesena je u ljeto 1932. na sastanku u Spittalu u Austriji, kojem su nazočili ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Oružje je tijekom proljeća i ljeta tajno prebacivano iz Zadra, tada pod talijanskom vlašću, na Velebit te podijeljeno članovima Ustaške hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Krajem ljeta pridružile su im se i manje skupine uniformiranih emigranata.

U noći napada skupina od deset ustaških boraca iz emigracije, zajedno s domaćim pristašama iz Gospića, napala je žandarmerijsku stanicu u Brušanima. Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Dio se sklonio na Velebit, a zatim u Italiju. U potjeri kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stjepan Devčić, koji je, opkoljen od žandara, izvršio samoubojstvo aktiviranjem ručne bombe.

Akcija je bila više simbolična nego vojno značajna, no odmazda vlasti bila je drastična: masovna uhićenja, premlaćivanja, oduzimanje oružja i štete nanesene lokalnom stanovništvu.

Događaji su privukli pažnju europskog tiska, osobito u Italiji i Mađarskoj, koje su imale interes za destabilizaciju Jugoslavije. U Italiji je u to vrijeme pojačana protujugoslavenska propaganda, a održavani su skupovi irredentističkih organizacija poput Saveza odbora za dalmatinsku akciju i Saveza ratnih dobrovoljaca i sinjih Dalmatinaca, uz naglašavanje talijanskog „prava“ na Dalmaciju.

Akcija u Brušanima predstavljana je u inozemstvu kao početak građanskog rata i prekretnica u hrvatskoj borbi protiv beogradskog režima, iako je u stvarnosti riječ bila o diverziji ograničenog dometa.

Iznenađujuće, i tadašnja Komunistička partija Jugoslavije pozdravila je ustaški pokret. U prosincu 1932. Proleter, organ CK KPJ, u članku Ustaški pokret u hrvatskim krajevima piše:

„Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organizuju i predvode. U isto vrijeme Komunistička Partija ukazuje na dosadašnje nedostatke i pogreške u tom pokretu, koje se razjašnjavaju tim da u pokretu dosada znatan uticaj igraju hrvatski fašistički elementi (Pavelić–Perčec), kojima nije u interesu da protiv velikosrpske vojno-fašističke diktature razvijaju jedan široki masovni pokret…“ (Proleter, br. 28, prosinac 1932.)

KPJ je pozdravila pobunu, ali ju je nastojala usmjeriti prema socijalnim i ekonomskim zahtjevima: oduzimanju zemlje veleposjednicima i crkvi, brisanju dugova i poreza te borbi protiv lokalnih lihvara. Cilj je bio širenje masovne baze i povezivanje nacionalne borbe s klasnim zahtjevima radnika i seljaka.

Ovakav stav nije bio slučajan: politika Kominterne u to je doba bila razbijanje „versajskih tvorevina“ poput Jugoslavije. Komuniste i hrvatske nacionalne revolucionare spajao je revolucionarni karakter i zajedničko iskustvo progona pod Šestosiječanjskom diktaturom. To je kulminiralo i u osnivanju Zajednice političkih osuđenika u Lepoglavi 1934., koja je okupljala hrvatske, makedonske i komunističke zatvorenike. No suradnja je kratko trajala – već 1937. Komunistička partija Hrvatske oštro se ograđuje od „frankovačko-fašističke demagogije o nezavisnoj hrvatskoj državi“.

Na današnjem obilježavanju okupili su se predstavnici Ličko-senjske županije, Grada Gospića, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Ministarstva hrvatskih branitelja, kao i brojni građani. Molitvu je predvodio brušanski župnik Herbert Berisha, a župan Ernest Petry u govoru je naglasio važnost očuvanja sjećanja:

– Možemo biti ponosni što se ovdje okupljamo desetljećima i ne dozvoljavamo da vrijeme umanji značenje Velebitskog ustanka. Prisjećamo se svih onih koji su kroz povijest dali život za slobodu hrvatskog naroda – rekao je Petry.

Komemoracija je nastavljena kod križa na Jadovnom, gdje su okupljeni odali počast Stjepanu Devčiću, poginulom ustaniku čiji grob i danas stoji kao podsjetnik na zbivanja iz rujna 1932. godine.

Foto: Screenshot Google Maps